Osnovan Zavod s pomoćnom školom za mušku i žensku mentalnu retardiranu djecu i omladinu u dobi od 6 do 20 godina.
Djeca su prisilno iseljena iz zgrade i vraćena obiteljima, a oko desetero djece s učiteljicom Štefanijom Vice preživjelo je rat u selu Kurilovec.
Nakon oslobođenja, djeca su vraćena u svoju zgradu.
Kako su djeca imala različite poteškoće u razvoju bilo je vrlo teško organizirati jedinstveni odgojno – obrazovni tretman, stoga se osnivaju odgovarajući zavodi za pojedine stupnjeve mentalne retardacije. U Velikoj Gorici ostaje Zavod za lako mentalno retardiranu djecu s osnovnim školovanjem pod posebnim uvjetima. Iz Zavoda s pomoćnom školom Velika Gorica izdvojila su se djeca i inventar, a neki novoosnovani zavodi bili su pod upravom Zavoda u Velikoj Gorici.
Zavod mijenja svoj naziv u Specijalni zavod za rehabilitaciju djece i omladine Velika Gorica.
Sistematiziraju se poslovi i radni zadaci socijalnog radnika i pedagoga i osniva se Stručni tim.
Otvara se radno mjesto logopeda i fizioterapeuta.
Zavod mijenja naziv u Centar za rehabilitaciju djece i omladine.
Mijenja naziv u Centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine Velika Gorica. Usklađuje se sa Zakonom o socijalnoj zaštiti.
Postavljanje skulptura Ivane Brlić-Mažuranić i njenih junaka – šegrta Hlapića i Gite u parku škole. Autorica skulptura je Marija Ujević.
Mijenja naziv u Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica.
Centar se proširuje na još jednu lokaciju – Kolodvorska ulica 68.
Rad u Kolodvorskoj počinje u rujnu s dvije odgojno – obrazovne skupine, a u listopadu i s radno proizvodnim aktivnostima koje su do tada bile pod upravom Centra Lug.
Dobiva današnji naziv Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica.